sabato 16 giugno 2012

Emocije

Dragi dnevniče,

Postoji u nama nešto duboko, neizrečivo, ali je tu. Onaj tren kada ti srce pokuca u ubrzanom ritmu, ruke krenu da se znoje, ostaneš bez teksta. Prođu ti telom neki nevidljivi žmarci pa ti dođe da vrisneš glasno, najglasnije, da mogu da te čuju i u najudaljenijem kutku planete.  Jednom rečju - emocije.

Ne govorim o ljubavi, iako to jeste ona čista emocija koja je u stanju da nas posedne od glave do pete i pomeri sve moguće granice koje postoje jednim dodirom.  Niti vam pričam o tuzi, kako je dobro poznajem! Moja stara prijateljica koja me poseti s vremena na vreme, zagrebe očno dno i pusti mi suze kada je uhvati bes.

Moja večerašnja emocija ima jedno kratko ali veoma lepo ime. Sreća, kao ono koju sam osetila kada sam ugledala objavljen svoj prvi članak u italijansko-američkom magazinu sa kojim sarađujem evo ima već par dana. Ono ispod teksta u engleskoj i italijanskoj verziji, o cipelicama moje mladosti - espadrilama, by Emina Ristovic, ispunilo je moje srce i dušu neopisivom srećom a i radošću. A o ponosu da ne govorim. Dovoljno da porastem za par centimentara, najmanje. Nema potrebe da vam kažem da idem na počinak sa širokim osmehom.





Laku noć, svete!  

Nessun commento:

Posta un commento

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...