giovedì 18 novembre 2010

Sećaš li se avanture u Zagrebu? Tako nešto se ne zaboravlja!

Dragi dnevniče,

Prevrćem stranice starog albuma sa slikama punog sećanja na moje studentske dane i ne mogu a da se ne osmehnem. Bilo je svega i svačega, mnogo toga me baš vezuje za taj italo-slovenački grad koji zovemo Gorica ili Gorizia, kako god vam volja. Ali sećanje koje mi je upravo palo na pamet, pisala sam o tome već u jednom od mojih prethodnih postova, vezano je za jedan balkanski grad, za jedan koncert i grupu prijatelja iz bivše Jugoslavije koji će se sami prepoznati. Bila je to jedna mala avantura, čiji su deo i oni bili, i mislim da će se Sanja Komadina, moja draga drugarica iz Rijeke, setiti te lude zagrebačke noći. Noći koju ću pamtiti do kraja života, koje se i moji prijatelji rado sete kada žele da me zafrkavaju zbog dotičnih događanja. "Otišla devojka na koncert "Bijelog dugmeta" u Zagreb, izgubila pasoš, posvađala se sa tipom u tramvaju koji joj je drsko rekao da bi joj bilo bolje da ne spominje Beograd u sred Zagreba, to samo tebi može da se desi!" Događanja koja su me iz Italije odvela na putovanje po Balkanu a koje sam opisala u kratkoj priči simboličnog naslova "Kriminalac" , nastaloj po povratku u Italiju. Ove noći želim da je podelim sa tobom, dragi moj dnevniče.


 

Kriminalac

Počelo je sve na jedan lepim način a završilo noćnom morom i mojim suzama. Tako ti treba kada me nisi poslušala. Odzvanjale su njegove reči prekora a ja uopšte nisam bila raspoložena za pridike jer on nije i neće znati kako sam se ja osećala. Da nisi bila tako luda, išla bi sada na koncert sa nama. Pogledala sam ga besno ali on to nije mogao, nije se ni trudio, da shvati. Od samog početka je bio protiv mog prijateljstva sa neprijateljima i njegov nacionalistički način razmišljanja mu je i dalje trovao mozak a ja nisam tako mogla da funkcionišem. I dalje mi nije jasno kako si mogla da ideš na koncert u Zagreb, ej, ne to ti uopšte nije trebalo. Ovo se ne bi desilo da si me poslušala i došla u Beograd. Nastavljao je kao pokvarena ploča. I ne samo on, čitava familija je bila u istom fazonu, teča mi je pevao "Putuj Selma" a mama je i dalje uporno odbijala svaki kontakt sa mnom.

Vaša ćerka je izgubila dokumenta i mi je deportujemo za Srbiju. Crvenokosa službenica ambasade na vrlo suptilan način saopštila je mojim roditeljima radosnu vest a ja sam se osećala kao najgori kriminalac. Da nije protiv zakona posetiti neprijateljski grad Zagreb? I što je najgore, u glavi crvenokose mi smo i dalje bili u ratu sa braćom Hrvatima i njen je bio više nego dobronameran savet. Što pre napustite Zagreb, bolje je po vas. Rat, kako da to nisam primetila? Smestićemo vas na prvi voz za Beograd. Gde li je videla četnike i ustaše, pitala sam se, verovatno su ratovali samo u njenoj glavi.

Imate li šta da prijavite za carinu? Glupog li pitanja! Samu sebe. Nije mu jasno. Molim? Samu sebe, govorim li kineski? Nemam ništa za prijavu. Sve što imam je glupavi putni list, sebe, i kesicu kiki-bombona koju sam ponela sa sobom kao suvenir na ratno stanje. I dok u kasnim večernjim satima voz ulazi u prestonicu, ne pamtim da sam se ikada tako obradovala Beogradu, ne mogu a da se ne prepustim sopstvenoj sreći. Home sweet home.

Šta hoćeš? Na roamingu sam i nisam u fazonu za priču. Bila je to moja najdraža drugarica iz Pule a ja sam bila tako gruba. Fali li ti šta? Pita me smešeći se a nije mi do igre ascijacija. Fali mi glava, a što je bitnije, fali mi pasoš. Nastavlja da se kezi. Znam, našli su ga, zato te i zovem. Šalju ti ga po prvom autobusu za Beograd. Zbunjena sam. Ok, našli su pasoš, ali kako su nju našli? Jupi! Živeo Telekom Srbija. Pa moja kartica za mobilni je uvek u torbici sa pasošem. I posle kažu da su policajci glupi.

Avantura je pri kraju a on i dalje nastavlja po starom. Da si bila na koncertu sa nama, sve ovo se ne bi desilo. Šta ti je trebalo da ideš u Zagreb, eh? Ni srećan put da mi poželi. Tetka je u pravu što ne govori sa tobom. I za njega sam kriminalac. Javi se kad pređeš granicu. Kriminalac bez prtljaga i sa pasošem u ruci. Kriminalac koji će ponovo sanjati lepe snove dok sa radija dopiru veseli zvuci muzike, "Bijelo dugme" peva "Selmu" ironije li, i autobus lagano napušta beli grad.


 


 


 

Nessun commento:

Posta un commento

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...